IZLET IZNENAĐENJA   12.i.13.11.2016

S punim povjerenjem u organizatora i našeg predsjednika Marijana 47 planinara je krenulo na izlet u nepoznato. Znali smo samo ono što NE trebamo ponijeti: vreće za spavanje, ručnike, badekostime- ali ništa više od toga! Marijan je silno pazio da nam ničim ne otkrije naš cilj. A da smo ga probali zaskočiti pitanjima- jesmo. Idemo li na sjever, jug, istok ili zapad, koliko dugo ćemo putovati, na kojoj je nadmorskoj visini naš cilj- svašta smo pitali i nagađali, ali nije se dao iznenaditi.

Subota je osvanula kišna, prognoza je bila loša, ali naša dobra volja neuništiva. Kad smo krenuli auto- putem prema istoku stvari su postale malo jasnije. Znajući da je u Slavoniji, nakon bundeve, najviša planina Psunj, veselili smo se tome. Nakon ugodnog putovanja i poprilične količine natankanog „pogonskog goriva“ stigli smo u planinarski dom Strmac. Usprkos kiši i sjevercu dio je, nakon okrijepe, krenuo na vrh Brezovo polje ( 984 mnv). Oni manje ambiciozni odlučili su poći kraćom stazom do lovačke kuće na Predoli, a dio potpuno neambicioznih je ostao u domu zabaviti se kartanjem i pjevanjem!

Kada smo se nakon nekoliko sati ponovo svi sakupili uživali smo neko vrijeme u čobancu, odmoru ,toplini kamina i našim pjesmama. Krenuli smo dalje- još uvijek u nepoznato!! Budući da je mrak rano pao nismo puno vidjeli od krajolika kojima smo prolazili sve dok Marijan nije objavio „Stigli smo“. Cilj je bio Acin salaš u Tordincima, tradicijsko šokačko imanje s ambarima, svinjcima, konjima, đermom, krušnom peći, pušnicom ...Nakon pića dobrodošlice i smještaja u kućice okupili smo se u velikoj blagovaonici na večeri koja je bila baš za gušt ( posebno ističem predjelo koje nas je vratilo u mlade dane- kruh, mast i crvena paprika, a bilo je i prezvuršta , čvaraka i kobasa).

Pojavili su se tamburaši i tulum je započeo. O tome ne treba puno pisati jer su naši tulumi ionako poznati u planinarskom svijetu, a mi se samo trudimo ne smanjiti im kvalitetu!!! Dečki su upriličili i Martinjsko krštenje mošta uz biškupa Drageca, kuma Juricu i ministranta Marijana što je izazvalo salve smijeha. Feštalo se do sitnih sati!

Nedjelja je osvanula prekrasna; sunčana, hladna i vjetrovita. Tek smo sada vidjeli svu ljepotu beskrajne Slavonske ravnice. Krenuli smo prema Vukovaru i usput uživali gledajući šokačka sela, šorove i polja.

U Vukovaru novo iznenađenje- ukrcaj na „vodeni autobus“ i plovidba Dunavom. Vodičica Zrinka, mlada žena, rođena Vukovarka ( koja je u dobi od 19 godina preživjela je granatiranja, prognanički život, traženje nestalih članova obitelji) toplo i emotivno nam je pričala o povijesti grada, ratnim strahotama, obnovi i sadašnjem životu. Nakon vožnje brodom posjetili smo memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata i Spomen dom na Ovčari. Neki su bili ovdje već prije, neki prvi puta, ali nitko nije ostao ravnodušan. Teško je shvatiti toliko bezumlje. Jedino što se može reći- ne ponovilo se nikada više!

Vratili smo se na salaš gdje smo ručali, malo predahnuli i krenuli natrag. U autobusu je bilo pomalo pospano i mirno ,ali samo do prve pauze za kavu. A nakon toga je naša draga Maca izvukla putne rezerve špeka i luka, kobasica i gemišta, pa su i ostali pridodali tekućeg priljeva kako bismo lakše stigli do doma!!

Uz pjesmu i šale brzo je prošao put do nama najdražeg grada, a što je o svemu tome mislio vozač Hrvoje možemo samo nagađati!

Zbilja nam je naš predsjednik pripremio prava iznenađenja (iako nitko nije ni sumnjao u njega) i samo se možemo nadati da je i on jednako uživao.

Ovaj izlet je bio još jedan u nizu za pamćenje i prepričavanje!!