Vrapčani rado pohode drugim društvima, pa smo zato i mi upregnuli srce i mišiće da organiziramo 28.5.2017.

VRAPČANSKI PLANINARSKI POHOD

Danima smo pratili prognoze vremena na svim znanim portalima jer nam je iskustvo pokazalo da kiša i loše vrijeme mogu sve upropastiti. No, ovaj put nam je darovan prekrasan, sunčan i topao dan!!

Na Dragulincu su vrijedne ruke naših članova radile vikendima prije pohoda. Čistili su staro lišće i potok, bojali klupe i stolove, popravljali nadstrešnicu „Vrapčansko srčeko“, kosili travu, označavali puteve i krčili staze.

Budući da se do livade ne može doći autom, a nema ni struje, morali smo sve potrebno donijeti dan prije: kotlove, suđe, piće, namirnice, darove za tombolu i još puno toga. Naravno, trebalo je i prenoćiti na tvrdim klupama čuvajući sve to!! Dečki su bili zaduženi za čuvanje, ali znajući njih –nije im to preteško palo!!

U nedjelju je livada zasjala punim sjajem čekajući goste-planinare. Na stolovima razna pića dobrodošlice, kava, kolači i najdraže mnogima- kruh i mast. Odjednom je livada vrvjela velikima i malima, kapama i šeširima, ruksacima i štapovima, a bilo je i četveronožnih planinara. Svatko je susreo nekog poznatog; ljubilo se i grlilo na sve strane. Došlo je planinara iz 35 društava: iz Zagreba i cijele Hrvatske, a čak i nekoliko društava iz Slovenije i Srbije, ukupno oko 150 planinara. Ponosno možemo reći da je naš pohod postao međunarodni!!

Nakon pozdravnog govora, dio planinara krenuo je obići novu veliku obilaznicu osmišljenu povodom dvadesete godišnjice postojanja Društva, upoznajući Ponikve, špilju Veternicu, Bizek, Kamene svate, slap Sopot. Jedan dio krenuo je na kraće hodanje, a ostali su uživali u prekrasnoj prirodi i zabavi uz naš trio Putari. Izvlačili su dobitke na tomboli, naslikavali se ili samo odmarali, ali i svako malo se muvali oko kotlova pitajući kad će grah. Napokon je i grah bio skuhan, a mnogi nisu imali strpljenja pričekati da se ohladi, pa su skakutali okolo opečenog jezika!! Kad je bio tako dobar!!!

Nakon povratka svih hodačkih ekipa, nastavilo se feštati punom parom. Predvečer se društvo počelo polako razilaziti, jer trebalo se vratiti u Crikvenicu, Delnice, Kutinu, Križevce, Kutjevo, Novu Gradišku, Pakrac, Popovaču, Pregradu, Rijeku, Senj, Varaždin, Zabok, Zagvozd, Beograd, Novi Sad, Celje, Pečovje.

I mi smo bili pri kraju snaga, adrenalin je popuštao, a trebalo je još sve to pospremiti i spustiti do automobila. Složne ruke su i to napravile.

Iskreno, uz sav umor bili smo jako ponosni , svjesni da smo odradili ogroman posao, sa srcem dočekali drage goste i bili dobri i pažljivi domaćini, za što smo dobili mnoge njihove iskrene pohvale.