VINCEKOVO U BILOGORSKOM KRAJU 22.1.2017.

Opet nam se posrećilo!!! Nakon puno dana jako niskih temperatura, ova jutrošnja od -3 je mala beba!

Budući da je danas blagdan Sv. Vinka, Đurđica nam je organizirala izlet u Puričane i Veliko Trojstvo i prisustvovanje krštenju vina. Vožnja bjelovarsko-bilogorskim krajem podsjetila je na svima poznate Generalićeve slike zime- bijela polja kud pogled doseže, inje na svakoj grančici i zubato sunce koje se sramežljivo probija kroz ledenu izmaglicu.

Stigli smo do prvog cilja-Puričani - prigradskog naselja Bjelovara, 5 km sjeverno od grada u pravcu Podravine, koje je ime je dobilo po prvim stanovnicima (prezimena Purić). Stanovnici se ovdje većinom bave poljoprivredom, pa tako i obitelj Šapić na gospodarstvu Vinia uz koje se prostiru vinogradi i šume u kojima ima divljači. Domaćin nas je dočekao rasplamsanom vatrom u dvorištu, pripremljenim kobasama i kuhanim vinom. Tko je želio mogao je poboljšati okus (ionako odličnih) kobasa pečenjem iznad vatre.

Sunce je zasjalo punim sjajem, pa smo se uputili u laganu šetnju zasnježenim putevima prema vidikovcu koji je kopija osmatračnica kakvih je bilo puno na području Bilogore, a služile su za obranu od Turaka. Prohodali smo 5-6 km kao od šale i potom se uputili u Etno-park u središtu Velikog Trojstva. Tu nas je dočekala gđa Gordana koja nam je bujicom riječi u što kraćem vremenu htjela što više ispričati! To je jedinstveni kompleks u sklopu kojega je i kuća iz vremena kada je u njoj boravio i radio Josip Broz Tito s obitelji. U kući se nalazi i zavičajna etno-zbirka s mnoštvom izložaka koji prikazuju život, kulturu i

običaje iz prošlosti Bilogore . Nismo bili time baš posebno impresionirani jer mnogi od nas još na tavanima, u garažama i holckomorama imaju iste takve starinske primjerke. Tu je i stara bilogorska hiža, štagalj, hambar, kokošinjac, krušna peć- sačuvani do posljednjeg detalja kakvi su nekada bili i čine posebnu kulturnu vrijednost bilogorskog kraja.

Nakon razgleda etno-parka pošli smo u baroknu Župnu crkvu presvetog Trojstva vrlo zanimljivog pročelja. Nalazi se na dominantnom mjestu s kojega se vidi većina mjesta. Povijest kaže da je ovdje već u 14.st postojao samostan i opatija Sveto Trojstvo. Sadašnja crkva je sagrađena u drugoj polovici 18. st, a današnji sjaj je dobila 2008. nakon sedmogodišnje obnove. Ima poseban, potpuno drugačiji glavni oltar u obliku sarkofaga i krasne vitraje na prozorima. Sve smo te informacije dobili od gđe Gordane, a bilo bi ih još da nije došlo vrijeme ručku!!

Prije toga je trebalo prisustvovati obredu povodom Svetog Vinka, jednog od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana. Bez obzira na studen, dubok snijeg ili raskvašenu zemlju, mora se doći do trsa; tu će gazda ritualno odrezati nekoliko, obično tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina. Orezani se trs potom obredno poškropi - "krsti" starim vinom te se izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom.

U restoranu Vinia nas je dočekala odlična klopa i one-man band, tako da je popodne proletjelo u smijehu i zabavi. Najbolji pjevači su danas bili Mima i Marijan i zaslužili bocu vina, pa Mima kao trbušna plesačica- opet boca vina ,a i Silver-Sulejman je svoju bocu zaslužio zdušno bodreći trbušne plesačice jer su umjesto sedam velova imale debele pulovere i gojzerice!!!

U plesnoj pauzi smo bili i u viskom podrumu i kušali nekoliko vrsta vina iz vlastite proizvodnje vrijednih domaćina. Malo pinota, malo traminca, malo muškata- pa sve to „ malo“ lupi u glavu!! Zato je i bilo puno dobre zafrkancije i zabave.

Obzirom da su naši Kauboji na rukometnom prvenstvu malo zaštekali s Njemačkom, pojurili smo doma da stignemo na tekmu. Svi smo bili jako zadovoljni provedenim danom i svime viđenim i još jednom silno hvalili Đurđicu na osmišljavanju i organizaciji izleta.

Napomena autora:

„Kauboji" su pobijedili i idu u četvrtfinale Svjetskog prvenstva!!!